MALA FRIDA

Datum premijere: 17.04.2026.

Scena za decu Scena za decu
RPoster Image

MALA FRIDA

Datum premijere: 17.04.2026.

Scena za decu Scena za decu

„Mala Frida” je nežna priča puna emocija inspirisana detinjstvom meksičke slikarke i jedne od najznačajnijih i najfascinantnijih ličnosti XX veka...

Pročitaj više

  • Autor: Jelena Kovačić
  • Režija: Đurđa Tešić
  • Scena: Zorana Petrov
  • Kostim: Aleksandra Lalić
  • Muzika: Vladimir Pejković
  • Scenski pokret i koreografija: Tamara Pjević i Jakša Filipovac
Kupi kartu

Reč rediteljke

Predstava „Mala Frida“ nastala je po tekstu autorke Jelene Kovačić i govori o odrastanju najslavnije meksičke slikarke Fride Kalo. Kao devojčica od šest godina, Frida je preležala dečiju paralizu, posle koje joj je jedna noga ostala tanja i kraća. Zbog toga joj se druga deca često rugaju.

U našoj predstavi Fridu zatičemo godinu dana nakon bolesti, okruženu ljubavlju roditelja i društvom svojih najdražih drugara — majmuna Fulang Ćanga, mačka Perdita i izmišljene drugarice Brise. Ipak, Frida ima jednu tajnu želju. Ona mašta da ima prave, ljudske prijatelje i jednog dana ta želja joj se ostvaruje.

Jedan neočekivani događaj poremetiće ustaljene odnose i Frida će biti u situaciji da još jače i odlučnije izabere svoj put. „Mala Frida“ je predstava o hrabrosti i odluci da se bude autentičan i svoj, o prevazilaženju strahova i predrasuda i o snazi mašte i prijateljstva.

Uloge

Mala Frida

Nevena Kočović

Tata

Strahinja Blažić

Mama

Sunčica Milanović

Majmun

Filip Stankovski

Mačak

Mladen Vuković

Pablo

Mladen Lero

Izmišljena drugarica

Ivana Adžić

MALA FRIDA

Prije nekoliko dana moj se petogodišnji nećak vratio s jednog u nizu dječjih rođendana na kojem je bio ovaj mjesec i rekao da mi mora ispričati nešto ružno. Dvojca dječaka iz njegovog vrtića otvoreno su se rugala djevojčici koja je bila u invalidskim kolicima. Ta ga je situacija prilično uznemirila, prepričavao ju je nekoliko puta i na kraju zaključio da bi njihovim mamama htio reći da to nije lijepo.

Iako je od vremena kada je Frida Kahlo bila otprilike istih godina kao djevojčica s tog rođendana prošlo više od sto godina, iako se od tada mnogo toga promijenilo, čini se kako se još uvijek borimo s prihvaćanjem onih koji su na bilo koji način drugačiji. Prijateljici mog nećaka dječaci su se rugali da u kolicima izgleda kao stara baba, Fridu Kahlo njeni su vršnjaci zvali Frida drvena noga, jer i ona je vrlo rano osjetila što znači biti drugačiji. Dječja paraliza, od koje je oboljela kao šestogodišnja djevojčica, obilježila je njeno najranije djetinjstvo i zatvorila ju među plave zidove Case Azul, kao da ju je život već tada pripremao za sve ono što tek dolazi. Premda je priča Male Fride izmaštana, ona je inspirirana upravo tom biografskom činjenicom, ali i nepokolebljivim duhom velike Fride Kahlo, velike u njenoj strasti prema životu, umjetnosti i Meksiku. To je priča koja nas vodi u 1914. godinu, kada djevojčica Frida uči kako prihvatiti sebe, dok mi učimo kako prihvatiti druge. To je priča i o prijateljstvu i ljubavi, boli i radosti, okrutnosti i nježnosti, o snazi mašte i nepokolebljivosti duha, ali i o jednoj vrlo važnoj odluci: da ćemo, bez obzira na to što nam život donese, kroz njega ići hrabro i otvoreno, čak i kada nam to bude teško.

Nadam se da će Mala Frida mnoge podsjetiti da je prihvaćanje sebe i drugih jedna od najvažnijih i najljepših lekcija koju možemo naučiti – ne samo djecu, nego i nas odrasle koji često zaboravljamo da smo svi tek drugi među drugima.

 

Jelena Kovačić

Mali vodič kroz Meksiko

Pinjata

Meksička pinjata nije samo zabavna, već ima i veoma posebno značenje tokom posada, što su proslave koje se održavaju u decembru u znak sećanja na putovanje Marije i Josifa pre rođenja Isusa u hrišćanskoj veri.

Tradicionalna pinjata ima sedam vrhova, a svaki od njih predstavlja smrtni greh (kao što su zavist ili lenjost). Stoga lomljenje pinjate simbolizuje prevazilaženje iskušenja i zla.

Povez preko očiju označava veru, jer iako ne možemo da vidimo, verujemo.
Štap predstavlja snagu i volju za borbu protiv iskušenja.
Slatkiši i voće koji ispadaju su nagrada, poput poklona koje Bog daje onima koji imaju veru i istrajnost.

Tokom posada, kada deca i odrasli lome pinjatu, ne samo da dobijaju radost i slatkiše, već se i podsećaju da je život pun izazova, ali se uz veru i nadu oni mogu prevazići. Zato je pinjata toliko važna u meksičkoj kulturi: ona spaja zabavu sa verskom i kulturnom porukom koja se prenosi s generacije na generaciju. Danas je viđamo na rođendanima i zabavama, ali u posadama zadržava taj duboki osećaj jedinstva, vere i slavlja.

 

La piñata

La piñata mexicana no solo es divertida, sino que también tiene un significado muy especial en las posadas, que son fiestas que se celebran en diciembre para recordar el camino de María y José antes del nacimiento de Jesús en la fe cristiana.

La piñata tradicional tiene siete picos, y cada uno representa un pecado capital (como la envidia o la pereza). Por eso, romper la piñata simboliza vencer las tentaciones y el mal.

  • La venda en los ojos: significa la fe, porque, aunque no vemos, confiamos.
  • El palo: representa la fuerza y la voluntad para luchar contra las tentaciones.
  • Los dulces y frutas que caen: son la recompensa, como los regalos que Dios da a quienes tienen fe y perseverancia.

En las posadas, cuando los niños y adultos rompen la piñata, no solo reciben alegría y dulces, sino que también recuerdan que la vida está llena de retos, pero con fe y esperanza se pueden superar.

Por eso la piñata es tan importante en la cultura mexicana: une la diversión con un mensaje religioso y cultural que ha pasado de generación en generación. Hoy la vemos en cumpleaños y fiestas, pero en las posadas conserva ese sentido profundo de unión, fe y celebración.

 

Šta su alebrihesi?

Alebrihesi su ručno izrađene figure koje predstavljaju izmišljene životinje. Odlikuju se živim bojama i kombinovanjem delova različitih stvorenja: mogu imati krila leptira, telo zmaja, šape lava ili riblji rep. Smatraju se primerom meksičke nadrealističke umetnosti jer izgledaju kao da su iznikli iz sna.

Poreklo

Tvorac alebrihesa bio je Pedro Linares, umetnik iz Meksiko Sitija. Dok je bio bolestan, sanjao je šumu punu čudnih stvorenja koja su ponavljala reč „Alebrihesi!“. Nakon što se probudio, odlučio je da im da oblik papirom i kartonom. Vremenom su i drugi umetnici počeli da prave alebrihese od drveta, posebno u Oahaki, gde su postali veoma važna tradicija.

Materijali i tehnike

Prvi alebrihesi napravljeni su od kartona i papir-mašea, obojeni svetlim bojama. U Oahaki se prave od kopal drveta, koje se pažljivo rezbari, a zatim oslikava geometrijskim dizajnom i šarama inspirisanim prirodom. Svaki komad zahteva strpljenje i kreativnost, jer nijedan alebrihes nije isti.

Kulturni značaj

Alebrihesi su više od pukih rukotvorina: predstavljaju bezgraničnu maštu i kulturno bogatstvo Meksika. Postali su simbol identiteta i kreativnosti, prepoznat širom sveta. Danas se organizuju parade i takmičenja sa džinovskim alebrihesima.

Zanimljivosti

Svaki alebrihes je jedinstven i poseban. Mnoga deca veruju da su alebrihesi čuvari snova i da svaki poseduje tajnu moć.

 

¿Qué son los alebrijes?

Los alebrijes son figuras artesanales que representan animales imaginarios. Se distinguen por sus colores vivos y por mezclar partes de distintos seres: pueden tener alas de mariposa, cuerpo de dragón, patas de león o cola de pez. Son considerados un ejemplo del arte surrealista mexicano, porque parecen salidos de un sueño.

Origen

El creador de los alebrijes fue Pedro Linares, un artista de la Ciudad de México. Mientras estaba enfermo, soñó con un bosque lleno de criaturas extrañas que repetían la palabra “¡Alebrijes!”. Al despertar, decidió darles forma con papel y cartón. Con el tiempo, otros artistas comenzaron a hacer alebrijes en madera, especialmente en Oaxaca, donde se convirtieron en una tradición muy importante.

Materiales y técnicas

Los primeros alebrijes se hicieron con cartón y papel maché, pintados con colores brillantes. En Oaxaca, se elaboran con madera de copal, que se talla cuidadosamente y luego se pinta con diseños geométricos y patrones inspirados en la naturaleza. Cada pieza requiere paciencia y creatividad, pues no hay dos alebrijes iguales.

Significado cultural

Los alebrijes son más que artesanías: representan la imaginación sin límites y la riqueza cultural de México. Se han convertido en un símbolo de identidad y creatividad, reconocidos en todo el mundo. Hoy en día, se organizan desfiles y concursos de alebrijes gigantes.

Datos curiosos

Cada alebrije es único y especial. Muchos niños creen que los alebrijes son guardianes de los sueños y que cada uno tiene un poder secreto.

 

Loterija

Loterija je veoma popularna tradicionalna igra u Meksiku koja se igra sa ilustrovanim kartama i tablom koja se zove „tabla“. Svaka karta ima karakterističnu sliku, kao što su Petao, Dama, Katrin, Sirena ili Sunce, zajedno sa svojim imenom. Igrači dobijaju tablu sa nekoliko ovih slika i, dok neko nasumično izvlači karte, moraju da obeleže figure koje se pojavljuju na njihovoj tabli. Prvi koji završi svoju tablu pobeđuje; međutim, može se uspostaviti pravilo da onaj ko dobije liniju — bilo horizontalnu, vertikalnu ili dijagonalnu — uzvikne „¡Loterija!“ i pobeđuje u igri.

Ova igra ima dugu istoriju: nastala je u Evropi u 16. veku i stigla je u Meksiko tokom kolonijalne ere, gde je postala omiljena tradicija. Vremenom su se karte ispunile bojama i likovima koji odražavaju meksičku kulturu, postajući simbol identiteta.

Osim što je zabavna, loterija pomaže deci da prepoznaju slike i reči i razvijaju pažnju i pamćenje. U mnogim meksičkim porodicama igra se na okupljanjima, zabavama i proslavama, što je čini aktivnošću koja ujedinjuje nekoliko generacija.

Danas je meksička loterija međunarodno priznata kao oblik narodne umetnosti, a njene kartice postale su inspiracija za umetnike, dizajnere, pa čak i kulturne izložbe.

La lotería

La lotería es un juego tradicional muy popular en México que se juega con cartas ilustradas y un tablero llamado “tabla”. Cada carta tiene una imagen característica, como El gallo, La dama, El catrín, La sirena o El sol, acompañada de su nombre. Los jugadores reciben una tabla con varias de estas imágenes y, mientras alguien va sacando cartas al azar, deben marcar las figuras que aparecen en su tablero. El primero en completar la tabla gana, no obstante, se puede poner como regla que quien logre una línea, ya sea horizontal, vertical o diagonal, grita “¡Lotería!” y gana la partida.

Este juego tiene una larga historia: se originó en Europa en el siglo XVI y llegó a México durante la época colonial, donde se convirtió en una tradición muy querida. Con el tiempo, las cartas se llenaron de colores y personajes que reflejan la cultura mexicana, convirtiéndose en un símbolo de identidad.

Además de ser divertida, la lotería ayuda a los niños a reconocer imágenes y palabras, y a desarrollar la atención y la memoria. En muchas familias mexicanas se juega en reuniones, fiestas y celebraciones, lo que la convierte en una actividad que une a varias generaciones.

Hoy en día, la lotería mexicana es reconocida internacionalmente como parte del arte popular, y sus cartas se han convertido en inspiración para artistas, diseñadores y hasta exposiciones culturales.

Karta Repertoar

Sledeća predstava

ARČI I DORA
prema pričama Gorana Markovića
Scena za decu Scena za decu